Jovan Bijelić (1886 – 1964)
Jovan Bijelić je bio jedan od najznačajnih umetnika poreklom sa Balkana sazrelih u prvoj polovini 20. veka. Rođen u okolini Bosanskog Petrovca 1884. godine, Bijelić je sa dvadeset dve godine počeo da uči slikarstvo kod Jana Karela Janevskog u Sarajevu. Akademiju je završio u Krakovu, a zatim je poput mnogih drugih savremenika, po završetku studija otišao na dalje usavršavanje u Pariz. Akademija Gran Šomije i profesor De Kiriko ne ispunjavaju njegova očekivanja. Tada slika vedute u impresionističkom maniru, pokušavajući da svoje krakovsko iskustvo približi francuskim uzorima. Poseta Sezanovoj izložbi obeležiće njegov pariski boravak ali i dalji umetnički razvoj.
Prvu samostalnu izložbu ima u salonu Urlih u Zagrebu, 1919. godine. Dobro prihvaćena kod progresivnijih kritičara, ova izložba odlučujuće utiče na dobijanje posla scenografa u Narodnom pozorištu u Beogradu. Početkom treće decenije dvadesetog veka Bijelić boravi u Berlinu, Drezdenu i Pragu. U Pragu se usavršavao na Akademiji kod Vlaha Bukovca.
Za razliku od većine svojih savremenika Bijelićev opus krasi kratako, ali značajano eksperimentisanje u polju apstrakcije. U četvrtoj deceniji Bijelić doživljava stilsku transformaciju oličenu pre svega u naglašenom kolorizmu i slobodnom potezu, da bi tokom Drugog svetskog rata njegove aktivnosti u znatnoj meri zamrle. Novu transformaciju obeležilo je oslobađanje od predmetnosti u drugoj polovini pedesetih.
Vodio je i sopstvenu slikarsku školu kroz koju su prošli mnogi umetnici (Peđa Milosavljević, Aleksa Čelebonović, Pavle Vasić, Nikola Graovac i dr.). Za to vreme nije napuštao sopstveno stvaralaštvo, tako da je za sobom ostavio preko hiljadu dela, pretežno ulja, ali i radova u drugim tehnikama (tempera, akvarel, olovka, ugljen, tuš). Ne treba zaboraviti ni devetnaest ilustracija za knjige i devedesetčetiri pozorišne scenografije.
Njegova dela čuvaju se u mnogim muzejima i privatnim kolekcijama u Srbiji. Dobitnik je većeg broja značajnih i priznanja (počasna diploma na Svetskoj izložbi u Parizu 1937, Orden zasluga za narod I reda 1956, Sedmojulska nagrada Srbije za životno delo 1960. i dr.). Za člana SANU izabran je 1963. godine.