Radomir Reljić (1938 – 2006)

Radomir Reljić bio je istaknuti slikar, profesor i akademik. Akademiju likovnih umetnosti završio je u Beogradu 1961. godine u klasi prof. Zorana Petrovića, a specijalni tečaj slikarstva 1963. u klasi prof. Zore Petrović i prof. Mila Milunovića. Godine 1978. izabran je za asistenta na ALU u Beogradu, 1985. godine za vanrednog, a 1988. godine za redovnog profesora na predmetu slikarstvo i crtanje. Izraziti individualista i jedan od članova SANU koji su se 90-ih godina javno izjašnjavali protiv rata i tadašnjeg režima, Reljić je izabran za dopisnog člana Akademije 1988, a za redovnog 1997. godine. Početkom 60-ih bio je pripadnik beogradskog pop-arta, koji je označio početak beogradske postmoderne, predstavljajući kritiku zatečenog stanja u umetnosti, društvu u politici. Prepoznatljiv po ironiji, kao i otporu psiholoskoj i moralnoj krizi čoveka i savremenog sveta, Reljić je o svom radu i novoj figuraciji govorio i kao o “slikarstvu surovosti”. Bavio se i ilustracijom i opremom knjiga, scenografijom za pozorišne predstave i film.

Dobitnik je nagrade “Politike” (1965), prve nagrade na trećem Trijenalu jugoslovenske umetnosti (1967) i treće na izložbi u Lajbnicu iste godine, Velike plakete Univerziteta umetnosti (1988) i nagrade 18. Memorijala “Nadezda Petrovic” (1994).

Bio je na studijskim putovanjima u Italiji, Austriji, Francuskoj, Nemačkoj i Kanadi.

Retrospektivna izlozba “Slikarstvo Radomira Reljica” organizovana je 1996. godine u Galeriji SANU.

Počev od prve samostalne izložbe u Grafičkom kolektivu 1961. godine, izlagao je, između ostalog, u Galeriji savremene umetnosti u Zagrebu (1963), Galeriji Kolarčevog univerziteta u Beogradu (1965), Domu omladine (1966), Firenci (sa Damnjanovicem, 1966), Salonu Muzeja savremene umetnosti u Beogradu (1967), Umetničkoj galeriji u Splitu i Salonu MSU Skoplje (s Damnjanovićem i Otaševicćem, 1967. i 1970), Ženevi (1981), Galeriji Sebastian u Beogradu (1981), Galeriji Atrijum u Beogradu (1993) itd.

Igrao je i u filmovima Aleksandra Sase Petrovica “Majstor i Margarita” (1972) i “Okupaciji u 26 slika” Lordana Zafranovica (1978).

Bio je clan ULUS-a i ULUPUDS-a.